Surah 12 · 111 verses · Unknown

Surah Yusuf in Croatian

In English with tafsir

بِسۡمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحۡمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ

12:1

الٓرۚ تِلۡكَ ءَايَٰتُ ٱلۡكِتَٰبِ ٱلۡمُبِينِ

Alif. Lam. Ra. To su znaci Kitaba jasnog

12:2

إِنَّآ أَنزَلۡنَٰهُ قُرۡءَٰنًا عَرَبِيًّا لَّعَلَّكُمۡ تَعۡقِلُونَ

Uistinu, Mi ga objavljujemo (kao) Kur’an na arapskom, da biste vi razumjeli

12:3

نَحۡنُ نَقُصُّ عَلَيۡكَ أَحۡسَنَ ٱلۡقَصَصِ بِمَآ أَوۡحَيۡنَآ إِلَيۡكَ هَٰذَا ٱلۡقُرۡءَانَ وَإِن كُنتَ مِن قَبۡلِهِۦ لَمِنَ ٱلۡغَٰفِلِينَ

Mi ti kazujemo najljepše kazivanje (time) što ti objavljujemo ovaj Kur’an, iako si prije njega sigurno bio od nemarnih

12:4

إِذۡ قَالَ يُوسُفُ لِأَبِيهِ يَٰٓأَبَتِ إِنِّي رَأَيۡتُ أَحَدَ عَشَرَ كَوۡكَبًا وَٱلشَّمۡسَ وَٱلۡقَمَرَ رَأَيۡتُهُمۡ لِي سَٰجِدِينَ

Kad reče Jusuf ocu svom: “O oče moj! Uistinu sam ja vidio jedanaest planeta i Sunce i Mjesec. Vidio sam ih sebi potčinjene.”

12:5

قَالَ يَٰبُنَيَّ لَا تَقۡصُصۡ رُءۡيَاكَ عَلَىٰٓ إِخۡوَتِكَ فَيَكِيدُواْ لَكَ كَيۡدًاۖ إِنَّ ٱلشَّيۡطَٰنَ لِلۡإِنسَٰنِ عَدُوٌّ مُّبِينٌ

Reče: “O sinčiću moj! Ne kazuj snoviđenje svoje braći svojoj, pa da ti ispletu spletku. Uistinu! Šejtan je čovjeku neprijatelj otvoreni.”

12:6

وَكَذَٰلِكَ يَجۡتَبِيكَ رَبُّكَ وَيُعَلِّمُكَ مِن تَأۡوِيلِ ٱلۡأَحَادِيثِ وَيُتِمُّ نِعۡمَتَهُۥ عَلَيۡكَ وَعَلَىٰٓ ءَالِ يَعۡقُوبَ كَمَآ أَتَمَّهَا عَلَىٰٓ أَبَوَيۡكَ مِن قَبۡلُ إِبۡرَٰهِيمَ وَإِسۡحَٰقَۚ إِنَّ رَبَّكَ عَلِيمٌ حَكِيمٌ

I tako te je odabrao Gospodar tvoj i poučio te tumačenju hadisa, i upotpunjuje blagodat Svoju nad tobom i na porodici Jakubovoj, kao što ju je upotpunio na precima tvojim prije, Ibrahimom i Ishakom. Uistinu! Gospodar tvoj je Znalac, Mudri

12:7

لَّقَدۡ كَانَ فِي يُوسُفَ وَإِخۡوَتِهِۦٓ ءَايَٰتٌ لِّلسَّآئِلِينَ

Doista su u Jusufu i braći njegovoj znaci za one koji pitaju

12:8

إِذۡ قَالُواْ لَيُوسُفُ وَأَخُوهُ أَحَبُّ إِلَىٰٓ أَبِينَا مِنَّا وَنَحۡنُ عُصۡبَةٌ إِنَّ أَبَانَا لَفِي ضَلَٰلٍ مُّبِينٍ

Kad rekoše: “Sigurno su Jusuf i brat njegov draži ocu našem od nas, a mi smo družina. Uistinu, naš otac je u zabludi očitoj

12:9

ٱقۡتُلُواْ يُوسُفَ أَوِ ٱطۡرَحُوهُ أَرۡضًا يَخۡلُ لَكُمۡ وَجۡهُ أَبِيكُمۡ وَتَكُونُواْ مِنۢ بَعۡدِهِۦ قَوۡمًا صَٰلِحِينَ

Ubijte Jusufa ili ga odbacite u (neku) zemlju, biće samo za vas lice oca vašeg, i bićete poslije toga narod dobrih.”

12:10

قَالَ قَآئِلٌ مِّنۡهُمۡ لَا تَقۡتُلُواْ يُوسُفَ وَأَلۡقُوهُ فِي غَيَٰبَتِ ٱلۡجُبِّ يَلۡتَقِطۡهُ بَعۡضُ ٱلسَّيَّارَةِ إِن كُنتُمۡ فَٰعِلِينَ

Govornik između njih reče: “Ne ubijte Jusufa, a bacite ga na dno bunara; pokupiće ga neki karavan, ako ste radini.”

12:11

قَالُواْ يَٰٓأَبَانَا مَا لَكَ لَا تَأۡمَ۬نَّا عَلَىٰ يُوسُفَ وَإِنَّا لَهُۥ لَنَٰصِحُونَ

Rekoše: “O oče naš! Šta ti je, ne bi nam povjerio Jusufa, a uistinu, mi smo njegovi iskreni savjetnici

12:12

أَرۡسِلۡهُ مَعَنَا غَدًا يَرۡتَعۡ وَيَلۡعَبۡ وَإِنَّا لَهُۥ لَحَٰفِظُونَ

Pošalji ga s nama sutra da se provede i izigra, a uistinu, mi ćemo biti njegovi čuvari.”

12:13

قَالَ إِنِّي لَيَحۡزُنُنِيٓ أَن تَذۡهَبُواْ بِهِۦ وَأَخَافُ أَن يَأۡكُلَهُ ٱلذِّئۡبُ وَأَنتُمۡ عَنۡهُ غَٰفِلُونَ

(Jakub) reče: “Uistinu, mene žalosti da ga odvedete, i bojim se da će ga pojesti vuk, a vi biti o njemu nemarni.”

12:14

قَالُواْ لَئِنۡ أَكَلَهُ ٱلذِّئۡبُ وَنَحۡنُ عُصۡبَةٌ إِنَّآ إِذًا لَّخَٰسِرُونَ

Rekoše: “Ako ga pojede vuk - a mi družina - uistinu bismo mi tad bili gubitnici.”

12:15

فَلَمَّا ذَهَبُواْ بِهِۦ وَأَجۡمَعُوٓاْ أَن يَجۡعَلُوهُ فِي غَيَٰبَتِ ٱلۡجُبِّۚ وَأَوۡحَيۡنَآ إِلَيۡهِ لَتُنَبِّئَنَّهُم بِأَمۡرِهِمۡ هَٰذَا وَهُمۡ لَا يَشۡعُرُونَ

Pa pošto ga odvedoše i saglasiše se da ga smjeste na dno bunara, i objavismo mu: “Sigurno ćeš ih obavijestiti o odluci njihovoj, a oni neće opaziti.”

12:16

وَجَآءُوٓ أَبَاهُمۡ عِشَآءً يَبۡكُونَ

I dođoše ocu svom jacijom plačući

12:17

قَالُواْ يَٰٓأَبَانَآ إِنَّا ذَهَبۡنَا نَسۡتَبِقُ وَتَرَكۡنَا يُوسُفَ عِندَ مَتَٰعِنَا فَأَكَلَهُ ٱلذِّئۡبُۖ وَمَآ أَنتَ بِمُؤۡمِنٍ لَّنَا وَلَوۡ كُنَّا صَٰدِقِينَ

Rekoše: “O oče naš! Uistinu, mi smo išli da se utrkujemo, a ostavili smo Jusufa kod opreme naše, pa ga je pojeo vuk. A nisi ti taj koji će nam povjerovati, iako smo istiniti.”

12:18

وَجَآءُو عَلَىٰ قَمِيصِهِۦ بِدَمٍ كَذِبٍۚ قَالَ بَلۡ سَوَّلَتۡ لَكُمۡ أَنفُسُكُمۡ أَمۡرًاۖ فَصَبۡرٌ جَمِيلٌۖ وَٱللَّهُ ٱلۡمُسۡتَعَانُ عَلَىٰ مَا تَصِفُونَ

I dođoše s košuljom njegovom sa krvlju lažnom. Reče: “Naprotiv, zavele su vas duše vaše (toj) stvari. Pa strpljivost je lijepa. A Allah je Onaj od kojeg se traži pomoć protiv onog šta opisujete.”

12:19

وَجَآءَتۡ سَيَّارَةٌ فَأَرۡسَلُواْ وَارِدَهُمۡ فَأَدۡلَىٰ دَلۡوَهُۥۖ قَالَ يَٰبُشۡرَىٰ هَٰذَا غُلَٰمٌۚ وَأَسَرُّوهُ بِضَٰعَةًۚ وَٱللَّهُ عَلِيمُۢ بِمَا يَعۡمَلُونَ

I dođe karavan, pa poslaše vodonošu svog, te spusti svoju kofu. Reče: “O radosne vijesti! Ovo je dječak.” I sakriše ga (kao) robu, a Allah je Znalac onog šta su uradili

12:20

وَشَرَوۡهُ بِثَمَنِۭ بَخۡسٍ دَرَٰهِمَ مَعۡدُودَةٍ وَكَانُواْ فِيهِ مِنَ ٱلزَّٰهِدِينَ

I prodaše ga po niskoj cijeni, dirhema nekoliko; a bili su o njemu ravnodušni

12:21

وَقَالَ ٱلَّذِي ٱشۡتَرَىٰهُ مِن مِّصۡرَ لِٱمۡرَأَتِهِۦٓ أَكۡرِمِي مَثۡوَىٰهُ عَسَىٰٓ أَن يَنفَعَنَآ أَوۡ نَتَّخِذَهُۥ وَلَدًاۚ وَكَذَٰلِكَ مَكَّنَّا لِيُوسُفَ فِي ٱلۡأَرۡضِ وَلِنُعَلِّمَهُۥ مِن تَأۡوِيلِ ٱلۡأَحَادِيثِۚ وَٱللَّهُ غَالِبٌ عَلَىٰٓ أَمۡرِهِۦ وَلَٰكِنَّ أَكۡثَرَ ٱلنَّاسِ لَا يَعۡلَمُونَ

I onaj iz Misra koji ga je kupio reče ženi svojoj: “Časnim učini boravište njegovo. Možda će nam koristiti ili (da) ga uzmemo (kao) dijete.” I tako učvrstismo Jusufa na zemlji, i da bismo ga naučili tumačenju hadisa. A Allah je Taj koji dominira komandom Svojom, ali, većina ljudi ne zna

12:22

وَلَمَّا بَلَغَ أَشُدَّهُۥٓ ءَاتَيۡنَٰهُ حُكۡمًا وَعِلۡمًاۚ وَكَذَٰلِكَ نَجۡزِي ٱلۡمُحۡسِنِينَ

I pošto dostiže zrelost svoju, dadosmo mu sud i znanje. A tako nagrađujemo dobročinitelje

12:23

وَرَٰوَدَتۡهُ ٱلَّتِي هُوَ فِي بَيۡتِهَا عَن نَّفۡسِهِۦ وَغَلَّقَتِ ٱلۡأَبۡوَٰبَ وَقَالَتۡ هَيۡتَ لَكَۚ قَالَ مَعَاذَ ٱللَّهِۖ إِنَّهُۥ رَبِّيٓ أَحۡسَنَ مَثۡوَايَۖ إِنَّهُۥ لَا يُفۡلِحُ ٱلظَّٰلِمُونَ

I htjede da ga zavede ona u čijoj je on kući bio i zamandali (sva) vrata i reče: “Dođi ti!” Reče: “MeazAllah! Uistinu, On, Gospodar moj, učinio je lijepim boravište moje. Uistinu, to neće uspjeti zalimi.”

12:24

وَلَقَدۡ هَمَّتۡ بِهِۦۖ وَهَمَّ بِهَا لَوۡلَآ أَن رَّءَا بُرۡهَٰنَ رَبِّهِۦۚ كَذَٰلِكَ لِنَصۡرِفَ عَنۡهُ ٱلسُّوٓءَ وَٱلۡفَحۡشَآءَۚ إِنَّهُۥ مِنۡ عِبَادِنَا ٱلۡمُخۡلَصِينَ

A doista ga je željela i poželio bi (on) nju da nije vidio jasan znak Gospodara svog. Tako je bilo, da bismo otklonili od njega zlo i razvrat. Uistinu, on je bio od robova Naših iskrenih

12:25

وَٱسۡتَبَقَا ٱلۡبَابَ وَقَدَّتۡ قَمِيصَهُۥ مِن دُبُرٍ وَأَلۡفَيَا سَيِّدَهَا لَدَا ٱلۡبَابِۚ قَالَتۡ مَا جَزَآءُ مَنۡ أَرَادَ بِأَهۡلِكَ سُوٓءًا إِلَّآ أَن يُسۡجَنَ أَوۡ عَذَابٌ أَلِيمٌ

I potrčaše vratima, i razdera košulju njegovu straga, i zatekoše muža njenog kod vrata. Ona reče: “Šta je plaća onom ko tvojoj porodici poželi zlo, osim da bude zatvoren - ili kazna bolna?”

12:26

قَالَ هِيَ رَٰوَدَتۡنِي عَن نَّفۡسِيۚ وَشَهِدَ شَاهِدٌ مِّنۡ أَهۡلِهَآ إِن كَانَ قَمِيصُهُۥ قُدَّ مِن قُبُلٍ فَصَدَقَتۡ وَهُوَ مِنَ ٱلۡكَٰذِبِينَ

(Jusuf) reče: “Ona je htjela da me zavede.” I posvjedoči svjedok iz porodice njene: “Ako je košulja njegova razderana sprijeda, onda je istinu rekla, a on je od lažaca

12:27

وَإِن كَانَ قَمِيصُهُۥ قُدَّ مِن دُبُرٍ فَكَذَبَتۡ وَهُوَ مِنَ ٱلصَّٰدِقِينَ

A ako je košulja njegova razderana otpozadi, onda je slagala, a on je od istinitih.”

12:28

فَلَمَّا رَءَا قَمِيصَهُۥ قُدَّ مِن دُبُرٍ قَالَ إِنَّهُۥ مِن كَيۡدِكُنَّۖ إِنَّ كَيۡدَكُنَّ عَظِيمٌ

Pa pošto vidje košulju njegovu razderanu otpozadi, reče: “Uistinu, to je neka vaša (ženska) spletka. Uistinu, spletka vaša je strašna.”

12:29

يُوسُفُ أَعۡرِضۡ عَنۡ هَٰذَاۚ وَٱسۡتَغۡفِرِي لِذَنۢبِكِۖ إِنَّكِ كُنتِ مِنَ ٱلۡخَاطِـِٔينَ

Jusufe! Ostavi se ovog. I traži (o ženo) oprost za grijeh svoj. Uistinu, ti si od onih koji čine greške

12:30

وَقَالَ نِسۡوَةٌ فِي ٱلۡمَدِينَةِ ٱمۡرَأَتُ ٱلۡعَزِيزِ تُرَٰوِدُ فَتَىٰهَا عَن نَّفۡسِهِۦۖ قَدۡ شَغَفَهَا حُبًّاۖ إِنَّا لَنَرَىٰهَا فِي ضَلَٰلٍ مُّبِينٍ

I govoriše žene u gradu: “Žena Azizova je nastojala da zavede slugu svog, doista je nju zaludio ljubavlju. Uistinu, mi je vidimo u zabludi očitoj.”

12:31

فَلَمَّا سَمِعَتۡ بِمَكۡرِهِنَّ أَرۡسَلَتۡ إِلَيۡهِنَّ وَأَعۡتَدَتۡ لَهُنَّ مُتَّكَـًٔا وَءَاتَتۡ كُلَّ وَٰحِدَةٍ مِّنۡهُنَّ سِكِّينًا وَقَالَتِ ٱخۡرُجۡ عَلَيۡهِنَّۖ فَلَمَّا رَأَيۡنَهُۥٓ أَكۡبَرۡنَهُۥ وَقَطَّعۡنَ أَيۡدِيَهُنَّ وَقُلۡنَ حَٰشَ لِلَّهِ مَا هَٰذَا بَشَرًا إِنۡ هَٰذَآ إِلَّا مَلَكٌ كَرِيمٌ

Pa pošto je čula spletku njihovu, posla po njih i pripremi za njih naslonjač, i dade svakoj od njih pojedinačno nož i reče: “Izađi pred njih!” Pa pošto ga vidješe, zadiviše mu se i posjekoše ruke svoje i rekoše: “Hašelillah! Nije ovo čovjek! Ovo je jedino melek plemeniti.”

12:32

قَالَتۡ فَذَٰلِكُنَّ ٱلَّذِي لُمۡتُنَّنِي فِيهِۖ وَلَقَدۡ رَٰوَدتُّهُۥ عَن نَّفۡسِهِۦ فَٱسۡتَعۡصَمَۖ وَلَئِن لَّمۡ يَفۡعَلۡ مَآ ءَامُرُهُۥ لَيُسۡجَنَنَّ وَلَيَكُونًا مِّنَ ٱلصَّٰغِرِينَ

Reče: “Pa to vam je onaj zbog kojeg ste me korile. I doista, nastojala sam da ga zavedem, pa se uzdržao. I ako ne učini šta mu naređujem, sigurno će biti zatvoren i sigurno će biti od poniženih.”

12:33

قَالَ رَبِّ ٱلسِّجۡنُ أَحَبُّ إِلَيَّ مِمَّا يَدۡعُونَنِيٓ إِلَيۡهِۖ وَإِلَّا تَصۡرِفۡ عَنِّي كَيۡدَهُنَّ أَصۡبُ إِلَيۡهِنَّ وَأَكُن مِّنَ ٱلۡجَٰهِلِينَ

Reče: “Gospodaru moj! Tamnica mi je draža od onog čemu me pozivaju. I ako ne odvratiš od mene spletku njihovu, težit ću njima i biću od džahila.”

12:34

فَٱسۡتَجَابَ لَهُۥ رَبُّهُۥ فَصَرَفَ عَنۡهُ كَيۡدَهُنَّۚ إِنَّهُۥ هُوَ ٱلسَّمِيعُ ٱلۡعَلِيمُ

Tad mu se odazva Gospodar njegov, te odvrati od njega spletku njihovu. Uistinu On, On je Onaj koji čuje, Znalac

12:35

ثُمَّ بَدَا لَهُم مِّنۢ بَعۡدِ مَا رَأَوُاْ ٱلۡأٓيَٰتِ لَيَسۡجُنُنَّهُۥ حَتَّىٰ حِينٍ

Zatim im se učini (najboljim), nakon što su vidjeli znakove, da ga zatvore neko vrijeme

12:36

وَدَخَلَ مَعَهُ ٱلسِّجۡنَ فَتَيَانِۖ قَالَ أَحَدُهُمَآ إِنِّيٓ أَرَىٰنِيٓ أَعۡصِرُ خَمۡرًاۖ وَقَالَ ٱلۡأٓخَرُ إِنِّيٓ أَرَىٰنِيٓ أَحۡمِلُ فَوۡقَ رَأۡسِي خُبۡزًا تَأۡكُلُ ٱلطَّيۡرُ مِنۡهُۖ نَبِّئۡنَا بِتَأۡوِيلِهِۦٓۖ إِنَّا نَرَىٰكَ مِنَ ٱلۡمُحۡسِنِينَ

I s njim u tamnicu uđoše dva mladića. Jedan od njih dvojice reče: “Uistinu ja, ja sam vidio (da) cijedim vino.” A drugi reče: “Uistinu ja, ja sam vidio (kako) na svojoj glavi nosim hljeb kojeg je jela ptica.” “Obavijesti nas o tumačenju toga, uistinu, mi vidimo (da) si ti od dobročinitelja.”

12:37

قَالَ لَا يَأۡتِيكُمَا طَعَامٌ تُرۡزَقَانِهِۦٓ إِلَّا نَبَّأۡتُكُمَا بِتَأۡوِيلِهِۦ قَبۡلَ أَن يَأۡتِيَكُمَاۚ ذَٰلِكُمَا مِمَّا عَلَّمَنِي رَبِّيٓۚ إِنِّي تَرَكۡتُ مِلَّةَ قَوۡمٍ لَّا يُؤۡمِنُونَ بِٱللَّهِ وَهُم بِٱلۡأٓخِرَةِ هُمۡ كَٰفِرُونَ

Reče: “Vama dvojici neće doći hrana kojom se opskrbljujete, a da vas ne obavijestim o tumačenju toga prije no vam dođe. To je od onog šta me je naučio Gospodar moj. Uistinu! Ja sam napustio millet naroda koji ne vjeruje u Allaha, a oni su u Ahiret nevjernici

12:38

وَٱتَّبَعۡتُ مِلَّةَ ءَابَآءِيٓ إِبۡرَٰهِيمَ وَإِسۡحَٰقَ وَيَعۡقُوبَۚ مَا كَانَ لَنَآ أَن نُّشۡرِكَ بِٱللَّهِ مِن شَيۡءٍۚ ذَٰلِكَ مِن فَضۡلِ ٱللَّهِ عَلَيۡنَا وَعَلَى ٱلنَّاسِ وَلَٰكِنَّ أَكۡثَرَ ٱلنَّاسِ لَا يَشۡكُرُونَ

I slijedim millet predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba. Nije za nas da Allahu pridružujemo ikakvu stvar. To je iz blagodati Allahove prema nama i prema ljudima. Ali, većina ljudi ne zahvaljuje

12:39

يَٰصَٰحِبَيِ ٱلسِّجۡنِ ءَأَرۡبَابٌ مُّتَفَرِّقُونَ خَيۡرٌ أَمِ ٱللَّهُ ٱلۡوَٰحِدُ ٱلۡقَهَّارُ

O drugovi moji u tamnici! Jesu li gospodi raznoliki bolji, ili Allah Jedini, Nesavladivi

12:40

مَا تَعۡبُدُونَ مِن دُونِهِۦٓ إِلَّآ أَسۡمَآءً سَمَّيۡتُمُوهَآ أَنتُمۡ وَءَابَآؤُكُم مَّآ أَنزَلَ ٱللَّهُ بِهَا مِن سُلۡطَٰنٍۚ إِنِ ٱلۡحُكۡمُ إِلَّا لِلَّهِ أَمَرَ أَلَّا تَعۡبُدُوٓاْ إِلَّآ إِيَّاهُۚ ذَٰلِكَ ٱلدِّينُ ٱلۡقَيِّمُ وَلَٰكِنَّ أَكۡثَرَ ٱلنَّاسِ لَا يَعۡلَمُونَ

Obožavate mimo Njega samo imena koja ste nadjenuli vi i preci vaši - nije objavio Allah za njih nikakav dokaz. Sud je samo Allahov. Naredio je da obožavate jedino Njega. To je vjera prava, ali, većina ljudi ne zna

12:41

يَٰصَٰحِبَيِ ٱلسِّجۡنِ أَمَّآ أَحَدُكُمَا فَيَسۡقِي رَبَّهُۥ خَمۡرًاۖ وَأَمَّا ٱلۡأٓخَرُ فَيُصۡلَبُ فَتَأۡكُلُ ٱلطَّيۡرُ مِن رَّأۡسِهِۦۚ قُضِيَ ٱلۡأَمۡرُ ٱلَّذِي فِيهِ تَسۡتَفۡتِيَانِ

O drugovi moji u tamnici! Što se tiče jednog od vas dvojice, pa napajaće gospodara svog vinom; a što se tiče drugog, pa biće raspet te će jesti ptica iz glave njegove. Presuđena je stvar - ona o kojoj pitate.”

12:42

وَقَالَ لِلَّذِي ظَنَّ أَنَّهُۥ نَاجٍ مِّنۡهُمَا ٱذۡكُرۡنِي عِندَ رَبِّكَ فَأَنسَىٰهُ ٱلشَّيۡطَٰنُ ذِكۡرَ رَبِّهِۦ فَلَبِثَ فِي ٱلسِّجۡنِ بِضۡعَ سِنِينَ

I reče onom od njih dvojice za kojeg je mislio da će on biti spašen: “Spomeni me kod gospodara svog.” Pa učini šejtan da on zaboravi spomen gospodaru njegovom, te provede u tamnici nekoliko godina

12:43

وَقَالَ ٱلۡمَلِكُ إِنِّيٓ أَرَىٰ سَبۡعَ بَقَرَٰتٍ سِمَانٍ يَأۡكُلُهُنَّ سَبۡعٌ عِجَافٌ وَسَبۡعَ سُنۢبُلَٰتٍ خُضۡرٍ وَأُخَرَ يَابِسَٰتٍۖ يَٰٓأَيُّهَا ٱلۡمَلَأُ أَفۡتُونِي فِي رُءۡيَٰيَ إِن كُنتُمۡ لِلرُّءۡيَا تَعۡبُرُونَ

I reče vladar: “Uistinu! Ja sam vidio sedam krava debelih, jede ih sedam mršavih; i sedam klasova zelenih i drugih suhih. O uglednici! Objasnite mi snoviđenje moje, ako san tumačite.”

12:44

قَالُوٓاْ أَضۡغَٰثُ أَحۡلَٰمٍۖ وَمَا نَحۡنُ بِتَأۡوِيلِ ٱلۡأَحۡلَٰمِ بِعَٰلِمِينَ

Rekoše: “Zbrka snova! A nismo mi za tumačenje snova znalci.”

12:45

وَقَالَ ٱلَّذِي نَجَا مِنۡهُمَا وَٱدَّكَرَ بَعۡدَ أُمَّةٍ أَنَا۠ أُنَبِّئُكُم بِتَأۡوِيلِهِۦ فَأَرۡسِلُونِ

I onaj od njih dvojice koji se spasio i sjetio nakon (dugo) vremena, reče: “Ja ću vas obavijestiti o tumačenju njegovom, zato pošaljite mene.”

12:46

يُوسُفُ أَيُّهَا ٱلصِّدِّيقُ أَفۡتِنَا فِي سَبۡعِ بَقَرَٰتٍ سِمَانٍ يَأۡكُلُهُنَّ سَبۡعٌ عِجَافٌ وَسَبۡعِ سُنۢبُلَٰتٍ خُضۡرٍ وَأُخَرَ يَابِسَٰتٍ لَّعَلِّيٓ أَرۡجِعُ إِلَى ٱلنَّاسِ لَعَلَّهُمۡ يَعۡلَمُونَ

“Jusufe! O istiniti! Objasni nam o sedam krava debelih (kako) ih jede sedam mršavih, i sedam klasova zelenih i drugih suhih, da bih se ja vratio ljudima, da bi oni znali.”

12:47

قَالَ تَزۡرَعُونَ سَبۡعَ سِنِينَ دَأَبًا فَمَا حَصَدتُّمۡ فَذَرُوهُ فِي سُنۢبُلِهِۦٓ إِلَّا قَلِيلًا مِّمَّا تَأۡكُلُونَ

Reče: “Sijaćete sedam godina uobičajeno. Pa ono što pokosite, tad to ostavite u klasu njegovom, osim malo od čega ćete jesti

12:48

ثُمَّ يَأۡتِي مِنۢ بَعۡدِ ذَٰلِكَ سَبۡعٌ شِدَادٌ يَأۡكُلۡنَ مَا قَدَّمۡتُمۡ لَهُنَّ إِلَّا قَلِيلًا مِّمَّا تُحۡصِنُونَ

Zatim, doći će poslije toga sedam žestokih, (koje) će pojesti šta ste pripremili za njih, izuzev malo šta ćete sačuvati

12:49

ثُمَّ يَأۡتِي مِنۢ بَعۡدِ ذَٰلِكَ عَامٌ فِيهِ يُغَاثُ ٱلنَّاسُ وَفِيهِ يَعۡصِرُونَ

Zatim, doći će poslije toga godina u kojoj će ljudima kišiti, i u kojoj će cijediti.”

12:50

وَقَالَ ٱلۡمَلِكُ ٱئۡتُونِي بِهِۦۖ فَلَمَّا جَآءَهُ ٱلرَّسُولُ قَالَ ٱرۡجِعۡ إِلَىٰ رَبِّكَ فَسۡـَٔلۡهُ مَا بَالُ ٱلنِّسۡوَةِ ٱلَّٰتِي قَطَّعۡنَ أَيۡدِيَهُنَّۚ إِنَّ رَبِّي بِكَيۡدِهِنَّ عَلِيمٌ

I reče vladar: “Dovedite mi ga!” Pa pošto mu izaslanik dođe, (Jusuf) reče: “Vrati se gospodaru svom pa ga upitaj kakvo je stanje žena koje su posjekle ruke svoje. Uistinu, Gospodar moj je o spletki njihovoj Znalac.”

12:51

قَالَ مَا خَطۡبُكُنَّ إِذۡ رَٰوَدتُّنَّ يُوسُفَ عَن نَّفۡسِهِۦۚ قُلۡنَ حَٰشَ لِلَّهِ مَا عَلِمۡنَا عَلَيۡهِ مِن سُوٓءٍۚ قَالَتِ ٱمۡرَأَتُ ٱلۡعَزِيزِ ٱلۡـَٰٔنَ حَصۡحَصَ ٱلۡحَقُّ أَنَا۠ رَٰوَدتُّهُۥ عَن نَّفۡسِهِۦ وَإِنَّهُۥ لَمِنَ ٱلصَّٰدِقِينَ

Reče: “Šta je bila stvar vaša kad ste nastojale da Jusufa zavedete?” Rekoše: “Hašelillah! Ne znamo o njemu ništa zlog.” Žena Azizova reče: “Sad će se pokazati istina. Ja sam nastojala da ga zavedem, a uistinu, on je od istinitih.”

12:52

ذَٰلِكَ لِيَعۡلَمَ أَنِّي لَمۡ أَخُنۡهُ بِٱلۡغَيۡبِ وَأَنَّ ٱللَّهَ لَا يَهۡدِي كَيۡدَ ٱلۡخَآئِنِينَ

To zato da zna da ga ja nisam izdala u odsustvu, i da Allah ne vodi spletku izdajica

12:53

وَمَآ أُبَرِّئُ نَفۡسِيٓۚ إِنَّ ٱلنَّفۡسَ لَأَمَّارَةُۢ بِٱلسُّوٓءِ إِلَّا مَا رَحِمَ رَبِّيٓۚ إِنَّ رَبِّي غَفُورٌ رَّحِيمٌ

I ne oslobađam dušu svoju. Uistinu, duša je sklona zlu, izuzev onom čemu se smiluje Gospodar moj. Uistinu, Gospodar moj je Oprosnik, Milosrdni

12:54

وَقَالَ ٱلۡمَلِكُ ٱئۡتُونِي بِهِۦٓ أَسۡتَخۡلِصۡهُ لِنَفۡسِيۖ فَلَمَّا كَلَّمَهُۥ قَالَ إِنَّكَ ٱلۡيَوۡمَ لَدَيۡنَا مَكِينٌ أَمِينٌ

I reče vladar: “Dovedite mi ga. Izabraću ga za dušu svoju.” Pa pošto je govorio s njim, reče: “Uistinu, ti si danas kod nas uticajan, pouzdan.”

12:55

قَالَ ٱجۡعَلۡنِي عَلَىٰ خَزَآئِنِ ٱلۡأَرۡضِۖ إِنِّي حَفِيظٌ عَلِيمٌ

Reče: “Postavi me nad magacinima zemlje. Uistinu, ja sam čuvar, znalac.”

12:56

وَكَذَٰلِكَ مَكَّنَّا لِيُوسُفَ فِي ٱلۡأَرۡضِ يَتَبَوَّأُ مِنۡهَا حَيۡثُ يَشَآءُۚ نُصِيبُ بِرَحۡمَتِنَا مَن نَّشَآءُۖ وَلَا نُضِيعُ أَجۡرَ ٱلۡمُحۡسِنِينَ

I tako učvrstismo Jusufa na Zemlji. Stupao je po njoj kud god je htio. Pogađamo milošću Našom koga hoćemo i ne uništavamo nagradu dobročinitelja

12:57

وَلَأَجۡرُ ٱلۡأٓخِرَةِ خَيۡرٌ لِّلَّذِينَ ءَامَنُواْ وَكَانُواْ يَتَّقُونَ

A sigurno je nagrada Ahireta bolja za one koji vjeruju i boje se

12:58

وَجَآءَ إِخۡوَةُ يُوسُفَ فَدَخَلُواْ عَلَيۡهِ فَعَرَفَهُمۡ وَهُمۡ لَهُۥ مُنكِرُونَ

I dođoše braća Jusufova, te mu uđoše, pa ih prepozna, a oni njega ne prepoznaše

12:59

وَلَمَّا جَهَّزَهُم بِجَهَازِهِمۡ قَالَ ٱئۡتُونِي بِأَخٍ لَّكُم مِّنۡ أَبِيكُمۡۚ أَلَا تَرَوۡنَ أَنِّيٓ أُوفِي ٱلۡكَيۡلَ وَأَنَا۠ خَيۡرُ ٱلۡمُنزِلِينَ

I pošto ih je snabdio potrepštinom njihovom, reče: “Dovedite mi brata vašeg, po ocu vašem. Zar ne vidite da ja dajem po mjeri i da sam ja najbolji od uslužitelja

12:60

فَإِن لَّمۡ تَأۡتُونِي بِهِۦ فَلَا كَيۡلَ لَكُمۡ عِندِي وَلَا تَقۡرَبُونِ

Pa ako mi ga ne dovedete, tad kod mene neće biti mjere za vas, i ne približujte mi se.”

12:61

قَالُواْ سَنُرَٰوِدُ عَنۡهُ أَبَاهُ وَإِنَّا لَفَٰعِلُونَ

Rekoše: “Nastojaćemo ga pridobiti od oca njegovog, a uistinu, mi smo djelatni.”

12:62

وَقَالَ لِفِتۡيَٰنِهِ ٱجۡعَلُواْ بِضَٰعَتَهُمۡ فِي رِحَالِهِمۡ لَعَلَّهُمۡ يَعۡرِفُونَهَآ إِذَا ٱنقَلَبُوٓاْ إِلَىٰٓ أَهۡلِهِمۡ لَعَلَّهُمۡ يَرۡجِعُونَ

I reče (Jusuf) momcima svojim: “Stavite robu njihovu u vreće njihove, da bi je oni prepoznali kad se vrate porodici svojoj, da bi se oni vratili.”

12:63

فَلَمَّا رَجَعُوٓاْ إِلَىٰٓ أَبِيهِمۡ قَالُواْ يَٰٓأَبَانَا مُنِعَ مِنَّا ٱلۡكَيۡلُ فَأَرۡسِلۡ مَعَنَآ أَخَانَا نَكۡتَلۡ وَإِنَّا لَهُۥ لَحَٰفِظُونَ

Pa pošto se vratiše ocu svom, rekoše: “O oče naš! Uskraćena nam je mjera, zato pošalji s nama brata našeg, dobićemo mjeru, a uistinu, mi ćemo biti njegovi čuvari.”

12:64

قَالَ هَلۡ ءَامَنُكُمۡ عَلَيۡهِ إِلَّا كَمَآ أَمِنتُكُمۡ عَلَىٰٓ أَخِيهِ مِن قَبۡلُ فَٱللَّهُ خَيۡرٌ حَٰفِظًاۖ وَهُوَ أَرۡحَمُ ٱلرَّٰحِمِينَ

Reče: “Zar da vam ga povjerim, osim kao što sam vam povjerio brata njegovog ranije? Pa Allah je Najbolji Čuvar i On je Najmilosrdniji od milosrdnih.”

12:65

وَلَمَّا فَتَحُواْ مَتَٰعَهُمۡ وَجَدُواْ بِضَٰعَتَهُمۡ رُدَّتۡ إِلَيۡهِمۡۖ قَالُواْ يَٰٓأَبَانَا مَا نَبۡغِيۖ هَٰذِهِۦ بِضَٰعَتُنَا رُدَّتۡ إِلَيۡنَاۖ وَنَمِيرُ أَهۡلَنَا وَنَحۡفَظُ أَخَانَا وَنَزۡدَادُ كَيۡلَ بَعِيرٍۖ ذَٰلِكَ كَيۡلٌ يَسِيرٌ

I pošto otvoriše svoj prtljag nađoše svoju robu njima vraćenu. Rekoše: “O oče naš! Šta da tražimo? Evo naše robe, vraćena nam je, i snabdjećemo porodicu našu i čuvaćemo brata našeg, i dodat ćemo mjeru deve. To je mjera lahka.”

12:66

قَالَ لَنۡ أُرۡسِلَهُۥ مَعَكُمۡ حَتَّىٰ تُؤۡتُونِ مَوۡثِقًا مِّنَ ٱللَّهِ لَتَأۡتُنَّنِي بِهِۦٓ إِلَّآ أَن يُحَاطَ بِكُمۡۖ فَلَمَّآ ءَاتَوۡهُ مَوۡثِقَهُمۡ قَالَ ٱللَّهُ عَلَىٰ مَا نَقُولُ وَكِيلٌ

(Ja’kub) reče: “Neću ga poslati s vama, dok mi ne date zavjet Allahom, da ćete mi ga sigurno dovesti, izuzev ako vi budete opkoljeni.” Pa pošto mu dadoše zavjet svoj, reče: “Allah je nad onim šta govorimo, Jamac.”

12:67

وَقَالَ يَٰبَنِيَّ لَا تَدۡخُلُواْ مِنۢ بَابٍ وَٰحِدٍ وَٱدۡخُلُواْ مِنۡ أَبۡوَٰبٍ مُّتَفَرِّقَةٍۖ وَمَآ أُغۡنِي عَنكُم مِّنَ ٱللَّهِ مِن شَيۡءٍۖ إِنِ ٱلۡحُكۡمُ إِلَّا لِلَّهِۖ عَلَيۡهِ تَوَكَّلۡتُۖ وَعَلَيۡهِ فَلۡيَتَوَكَّلِ ٱلۡمُتَوَكِّلُونَ

I reče: “O sinovi moji! Ne ulazite na jednu kapiju, a ulazite na kapije različite. I neću vam ja koristiti protiv Allaha nimalo. Sud je samo Allahov. U Njega se pouzdavam, i u Njega zato neka se pouzdaju pouzdavatelji.”

12:68

وَلَمَّا دَخَلُواْ مِنۡ حَيۡثُ أَمَرَهُمۡ أَبُوهُم مَّا كَانَ يُغۡنِي عَنۡهُم مِّنَ ٱللَّهِ مِن شَيۡءٍ إِلَّا حَاجَةً فِي نَفۡسِ يَعۡقُوبَ قَضَىٰهَاۚ وَإِنَّهُۥ لَذُو عِلۡمٍ لِّمَا عَلَّمۡنَٰهُ وَلَٰكِنَّ أَكۡثَرَ ٱلنَّاسِ لَا يَعۡلَمُونَ

I pošto uđoše kako im je naredio otac njihov, nije im pomoglo protiv Allaha ništa, izuzev žudnje u duši Jakubovoj, koju je zadovoljio. A uistinu, on je bio posjednik znanja jer smo ga naučili; međutim, većina ljudi ne zna

12:69

وَلَمَّا دَخَلُواْ عَلَىٰ يُوسُفَ ءَاوَىٰٓ إِلَيۡهِ أَخَاهُۖ قَالَ إِنِّيٓ أَنَا۠ أَخُوكَ فَلَا تَبۡتَئِسۡ بِمَا كَانُواْ يَعۡمَلُونَ

I pošto uđoše Jusufu, (on) primi k sebi brata svog. Reče: “Uistinu! Ja, ja sam brat tvoj, zato se ne žalosti zbog onoga šta su radili.”

12:70

فَلَمَّا جَهَّزَهُم بِجَهَازِهِمۡ جَعَلَ ٱلسِّقَايَةَ فِي رَحۡلِ أَخِيهِ ثُمَّ أَذَّنَ مُؤَذِّنٌ أَيَّتُهَا ٱلۡعِيرُ إِنَّكُمۡ لَسَٰرِقُونَ

Pa pošto im je pripremio potrepštinu njihovu, stavi pehar za piće u vreću brata svog, potom pozva muezzin: “O karavano! Uistinu, vi ste kradljivci!”

12:71

قَالُواْ وَأَقۡبَلُواْ عَلَيۡهِم مَّاذَا تَفۡقِدُونَ

Rekoše - a pristupili su njima: “Šta ste to zagubili?”

12:72

قَالُواْ نَفۡقِدُ صُوَاعَ ٱلۡمَلِكِ وَلِمَن جَآءَ بِهِۦ حِمۡلُ بَعِيرٍ وَأَنَا۠ بِهِۦ زَعِيمٌ

Rekoše: “Zagubili smo pehar vladarev, a ko ga donese imaće on devin tovar, a ja sam tome jamac.”

12:73

قَالُواْ تَٱللَّهِ لَقَدۡ عَلِمۡتُم مَّا جِئۡنَا لِنُفۡسِدَ فِي ٱلۡأَرۡضِ وَمَا كُنَّا سَٰرِقِينَ

Rekoše: “Tako nam Allaha, doista znate da nismo došli da činimo fesad na zemlji i nismo lopovi.”

12:74

قَالُواْ فَمَا جَزَٰٓؤُهُۥٓ إِن كُنتُمۡ كَٰذِبِينَ

Rekoše: “Pa šta je kazna za to, ako ste lažljivci?”

12:75

قَالُواْ جَزَٰٓؤُهُۥ مَن وُجِدَ فِي رَحۡلِهِۦ فَهُوَ جَزَٰٓؤُهُۥۚ كَذَٰلِكَ نَجۡزِي ٱلظَّٰلِمِينَ

Rekoše: “Kazna za to - onaj u čijoj vreći bude nađen - pa on je kazna za to. Tako kažnjavamo zalime.”

12:76

فَبَدَأَ بِأَوۡعِيَتِهِمۡ قَبۡلَ وِعَآءِ أَخِيهِ ثُمَّ ٱسۡتَخۡرَجَهَا مِن وِعَآءِ أَخِيهِۚ كَذَٰلِكَ كِدۡنَا لِيُوسُفَۖ مَا كَانَ لِيَأۡخُذَ أَخَاهُ فِي دِينِ ٱلۡمَلِكِ إِلَّآ أَن يَشَآءَ ٱللَّهُۚ نَرۡفَعُ دَرَجَٰتٍ مَّن نَّشَآءُۗ وَفَوۡقَ كُلِّ ذِي عِلۡمٍ عَلِيمٌ

Tad poče s vrećama njihovim prije vreće brata svog, zatim ga izvadi iz vreće brata svog. Tako smo splanili za Jusufa. Mogao je po zakonu vladarevom uzeti brata svog, jedino što je htio Allah. Uzvisujemo stepene kome hoćemo. A nad svakim posjednikom znanja je Znalac

12:77

قَالُوٓاْ إِن يَسۡرِقۡ فَقَدۡ سَرَقَ أَخٌ لَّهُۥ مِن قَبۡلُۚ فَأَسَرَّهَا يُوسُفُ فِي نَفۡسِهِۦ وَلَمۡ يُبۡدِهَا لَهُمۡۚ قَالَ أَنتُمۡ شَرٌّ مَّكَانًاۖ وَٱللَّهُ أَعۡلَمُ بِمَا تَصِفُونَ

Rekoše: “Ako krade, pa već je ukrao brat njegov prije.” Tad to pritaji Jusuf u duši svojoj i ne otkri to njima. Reče: “Vi ste goreg položaja, a Allah je Najbolji znalac onog što navodite.”

12:78

قَالُواْ يَٰٓأَيُّهَا ٱلۡعَزِيزُ إِنَّ لَهُۥٓ أَبًا شَيۡخًا كَبِيرًا فَخُذۡ أَحَدَنَا مَكَانَهُۥٓۖ إِنَّا نَرَىٰكَ مِنَ ٱلۡمُحۡسِنِينَ

Rekoše: “O cijenjeni! Uistinu, njegov otac je jako star, zato uzmi jednog od nas umjesto njega. Uistinu, mi tebe vidimo (jednim) od dobročinitelja.”

12:79

قَالَ مَعَاذَ ٱللَّهِ أَن نَّأۡخُذَ إِلَّا مَن وَجَدۡنَا مَتَٰعَنَا عِندَهُۥٓ إِنَّآ إِذًا لَّظَٰلِمُونَ

Reče: “Sačuvaj Allahu! Da uzmemo, izuzev onog kod koga smo našli stvar našu; uistinu, mi bismo tad bili zalimi.”

12:80

فَلَمَّا ٱسۡتَيۡـَٔسُواْ مِنۡهُ خَلَصُواْ نَجِيًّاۖ قَالَ كَبِيرُهُمۡ أَلَمۡ تَعۡلَمُوٓاْ أَنَّ أَبَاكُمۡ قَدۡ أَخَذَ عَلَيۡكُم مَّوۡثِقًا مِّنَ ٱللَّهِ وَمِن قَبۡلُ مَا فَرَّطتُمۡ فِي يُوسُفَۖ فَلَنۡ أَبۡرَحَ ٱلۡأَرۡضَ حَتَّىٰ يَأۡذَنَ لِيٓ أَبِيٓ أَوۡ يَحۡكُمَ ٱللَّهُ لِيۖ وَهُوَ خَيۡرُ ٱلۡحَٰكِمِينَ

Pa pošto izgubiše nadu u njega, odvojiše se za dogovor. Najstariji između njih reče: “Zar ne znate da je vaš otac već uzeo od vas zavjet (u ime) Allaha, i od ranije što ste Jusufa zanemarili? Zato neću napustiti zemlju dok mi ne dopusti otac moj ili mi Allah dosudi; a On je Najbolji od sudaca

12:81

ٱرۡجِعُوٓاْ إِلَىٰٓ أَبِيكُمۡ فَقُولُواْ يَٰٓأَبَانَآ إِنَّ ٱبۡنَكَ سَرَقَ وَمَا شَهِدۡنَآ إِلَّا بِمَا عَلِمۡنَا وَمَا كُنَّا لِلۡغَيۡبِ حَٰفِظِينَ

Vratite se ocu svom i recite: “O oče naš! Uistinu, sin tvoj je ukrao. A ne svjedočimo, izuzev ono šta znamo, i nismo za nevidljivo čuvari

12:82

وَسۡـَٔلِ ٱلۡقَرۡيَةَ ٱلَّتِي كُنَّا فِيهَا وَٱلۡعِيرَ ٱلَّتِيٓ أَقۡبَلۡنَا فِيهَاۖ وَإِنَّا لَصَٰدِقُونَ

I pitaj grad - onaj u kojem smo bili - i karavan s kojim smo putovali, a doista, mi smo istiniti.”

12:83

قَالَ بَلۡ سَوَّلَتۡ لَكُمۡ أَنفُسُكُمۡ أَمۡرًاۖ فَصَبۡرٌ جَمِيلٌۖ عَسَى ٱللَّهُ أَن يَأۡتِيَنِي بِهِمۡ جَمِيعًاۚ إِنَّهُۥ هُوَ ٱلۡعَلِيمُ ٱلۡحَكِيمُ

(Ja’kub) reče: “Naprotiv, zavele su vas duše vaše (toj) stvari. Pa strpljenje je lijepo. Možda će Allah sve da mi ih dovede. Uistinu! On, On je Znalac, Mudri.”

12:84

وَتَوَلَّىٰ عَنۡهُمۡ وَقَالَ يَٰٓأَسَفَىٰ عَلَىٰ يُوسُفَ وَٱبۡيَضَّتۡ عَيۡنَاهُ مِنَ ٱلۡحُزۡنِ فَهُوَ كَظِيمٌ

I okrenu se od njih i reče: “O žalosti moja nad Jusufom!” A izbijelile su oči njegove od žalosti, pa se on savlađivao

12:85

قَالُواْ تَٱللَّهِ تَفۡتَؤُاْ تَذۡكُرُ يُوسُفَ حَتَّىٰ تَكُونَ حَرَضًا أَوۡ تَكُونَ مِنَ ٱلۡهَٰلِكِينَ

Rekoše: “Tako nam Allaha, nećeš prestati spominjati Jusufa, dok se ne razboliš ili budeš od propalih!”

12:86

قَالَ إِنَّمَآ أَشۡكُواْ بَثِّي وَحُزۡنِيٓ إِلَى ٱللَّهِ وَأَعۡلَمُ مِنَ ٱللَّهِ مَا لَا تَعۡلَمُونَ

Reče: “Samo se žalim za jad svoj i tugu svoju Allahu, a znam od Allaha ono šta ne znate

12:87

يَٰبَنِيَّ ٱذۡهَبُواْ فَتَحَسَّسُواْ مِن يُوسُفَ وَأَخِيهِ وَلَا تَاْيۡـَٔسُواْ مِن رَّوۡحِ ٱللَّهِۖ إِنَّهُۥ لَا يَاْيۡـَٔسُ مِن رَّوۡحِ ٱللَّهِ إِلَّا ٱلۡقَوۡمُ ٱلۡكَٰفِرُونَ

O sinovi moji! Idite pa se raspitajte za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u rewh Allahov. Uistinu, u rewh Allahov nadu gubi jedino narod nevjernika.”

12:88

فَلَمَّا دَخَلُواْ عَلَيۡهِ قَالُواْ يَٰٓأَيُّهَا ٱلۡعَزِيزُ مَسَّنَا وَأَهۡلَنَا ٱلضُّرُّ وَجِئۡنَا بِبِضَٰعَةٍ مُّزۡجَىٰةٍ فَأَوۡفِ لَنَا ٱلۡكَيۡلَ وَتَصَدَّقۡ عَلَيۡنَآۖ إِنَّ ٱللَّهَ يَجۡزِي ٱلۡمُتَصَدِّقِينَ

Pa pošto uđoše kod njega, rekoše: “O cijenjeni! Dotakla je nas i porodicu našu nevolja, donijeli smo robu beznačajnu. Pa napuni nam mjeru i daj nam sadaku. Uistinu! Allah će nagraditi davaoce sadake.”

12:89

قَالَ هَلۡ عَلِمۡتُم مَّا فَعَلۡتُم بِيُوسُفَ وَأَخِيهِ إِذۡ أَنتُمۡ جَٰهِلُونَ

Reče: “Znate li šta ste učinili sa Jusufom i bratom njegovim, kad ste vi bili neznalice?”

12:90

قَالُوٓاْ أَءِنَّكَ لَأَنتَ يُوسُفُۖ قَالَ أَنَا۠ يُوسُفُ وَهَٰذَآ أَخِيۖ قَدۡ مَنَّ ٱللَّهُ عَلَيۡنَآۖ إِنَّهُۥ مَن يَتَّقِ وَيَصۡبِرۡ فَإِنَّ ٱللَّهَ لَا يُضِيعُ أَجۡرَ ٱلۡمُحۡسِنِينَ

Rekoše: “Jesi li uistinu ti, ti Jusuf?” Reče: “Ja sam Jusuf, a ovo je brat moj. Doista nas je Allah obdario. Uistinu, onaj ko se boji (Allaha) i strpi se - pa uistinu, Allah neće dati da propadne nagrada dobročinitelja.”

12:91

قَالُواْ تَٱللَّهِ لَقَدۡ ءَاثَرَكَ ٱللَّهُ عَلَيۡنَا وَإِن كُنَّا لَخَٰطِـِٔينَ

Rekoše: “Tako nam Allaha, doista te je Allah odlikovao nad nama, a zaista smo bili grešnici.”

12:92

قَالَ لَا تَثۡرِيبَ عَلَيۡكُمُ ٱلۡيَوۡمَۖ يَغۡفِرُ ٱللَّهُ لَكُمۡۖ وَهُوَ أَرۡحَمُ ٱلرَّٰحِمِينَ

Reče: “Nema vam prijekora danas. Vama će oprostiti Allah, a On je Najmilosrdniji od milosrdnih

12:93

ٱذۡهَبُواْ بِقَمِيصِي هَٰذَا فَأَلۡقُوهُ عَلَىٰ وَجۡهِ أَبِي يَأۡتِ بَصِيرًا وَأۡتُونِي بِأَهۡلِكُمۡ أَجۡمَعِينَ

Idite sa ovom mojom košuljom, te je bacite na lice oca mog, postaće onim koji vidi. I dođite mi sa porodicom svojom svi.”

12:94

وَلَمَّا فَصَلَتِ ٱلۡعِيرُ قَالَ أَبُوهُمۡ إِنِّي لَأَجِدُ رِيحَ يُوسُفَۖ لَوۡلَآ أَن تُفَنِّدُونِ

I pošto ode karavan, otac njihov reče: “Uistinu, ja nalazim miris Jusufov, makar smatrali da buncam.”

12:95

قَالُواْ تَٱللَّهِ إِنَّكَ لَفِي ضَلَٰلِكَ ٱلۡقَدِيمِ

Rekoše: “Tako nam Allaha, uistinu si ti u zabludi svojoj staroj.”

12:96

فَلَمَّآ أَن جَآءَ ٱلۡبَشِيرُ أَلۡقَىٰهُ عَلَىٰ وَجۡهِهِۦ فَٱرۡتَدَّ بَصِيرًاۖ قَالَ أَلَمۡ أَقُل لَّكُمۡ إِنِّيٓ أَعۡلَمُ مِنَ ٱللَّهِ مَا لَا تَعۡلَمُونَ

Pa pošto dođe donosilac radosnih vijesti, baci je na lice njegovo, pa se povrati u onog koji vidi. Reče: “Zar vam nisam rekao: ’Ja uistinu znam od Allaha ono šta ne znate?”

12:97

قَالُواْ يَٰٓأَبَانَا ٱسۡتَغۡفِرۡ لَنَا ذُنُوبَنَآ إِنَّا كُنَّا خَٰطِـِٔينَ

Rekoše: “O oče naš! Traži nam oprost grijeha naših, uistinu, mi smo bili grešnici.”

12:98

قَالَ سَوۡفَ أَسۡتَغۡفِرُ لَكُمۡ رَبِّيٓۖ إِنَّهُۥ هُوَ ٱلۡغَفُورُ ٱلرَّحِيمُ

Reče: “Tražiću vam oprost Gospodara svog. Uistinu! On je Oprosnik, Milosrdni.”

12:99

فَلَمَّا دَخَلُواْ عَلَىٰ يُوسُفَ ءَاوَىٰٓ إِلَيۡهِ أَبَوَيۡهِ وَقَالَ ٱدۡخُلُواْ مِصۡرَ إِن شَآءَ ٱللَّهُ ءَامِنِينَ

Pa pošto uđoše Jusufu, primi k sebi roditelje svoje i reče: “Uđite u Egipt, inšaAllah, sigurni!”

12:100

وَرَفَعَ أَبَوَيۡهِ عَلَى ٱلۡعَرۡشِ وَخَرُّواْ لَهُۥ سُجَّدًاۖ وَقَالَ يَٰٓأَبَتِ هَٰذَا تَأۡوِيلُ رُءۡيَٰيَ مِن قَبۡلُ قَدۡ جَعَلَهَا رَبِّي حَقًّاۖ وَقَدۡ أَحۡسَنَ بِيٓ إِذۡ أَخۡرَجَنِي مِنَ ٱلسِّجۡنِ وَجَآءَ بِكُم مِّنَ ٱلۡبَدۡوِ مِنۢ بَعۡدِ أَن نَّزَغَ ٱلشَّيۡطَٰنُ بَيۡنِي وَبَيۡنَ إِخۡوَتِيٓۚ إِنَّ رَبِّي لَطِيفٌ لِّمَا يَشَآءُۚ إِنَّهُۥ هُوَ ٱلۡعَلِيمُ ٱلۡحَكِيمُ

I podiže roditelje svoje na prijesto i padoše njemu ničice, i reče: “O oče moj! Ovo je tumačenje snoviđenja mog od prije. Doista ga je učinio Gospodar moj istinitim. I doista mi je učinio dobro kad me je izveo iz tamnice i doveo vas iz pustinje, nakon što je šejtan posijao razdor između mene i između braće moje. Uistinu, Gospodar moj je fin kome hoće. Uistinu On, On je Znalac, Mudri

12:101

رَبِّ قَدۡ ءَاتَيۡتَنِي مِنَ ٱلۡمُلۡكِ وَعَلَّمۡتَنِي مِن تَأۡوِيلِ ٱلۡأَحَادِيثِۚ فَاطِرَ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ أَنتَ وَلِيِّۦ فِي ٱلدُّنۡيَا وَٱلۡأٓخِرَةِۖ تَوَفَّنِي مُسۡلِمًا وَأَلۡحِقۡنِي بِٱلصَّٰلِحِينَ

Gospodaru moj! Doista si mi dao nešto vlasti i naučio me tumačenju hadisa; Stvoritelj nebesa i Zemlje. Ti si Zaštitnik moj na Dunjau i Ahiretu. Uzmi me (kao) muslimana, i priključi me dobrima.”

12:102

ذَٰلِكَ مِنۡ أَنۢبَآءِ ٱلۡغَيۡبِ نُوحِيهِ إِلَيۡكَۖ وَمَا كُنتَ لَدَيۡهِمۡ إِذۡ أَجۡمَعُوٓاْ أَمۡرَهُمۡ وَهُمۡ يَمۡكُرُونَ

To je (nešto) od vijesti nevidljivog kojeg objavljujemo tebi. I nisi bio kod njih kad su pripremali stvar svoju, a oni su spletkarili

12:103

وَمَآ أَكۡثَرُ ٱلنَّاسِ وَلَوۡ حَرَصۡتَ بِمُؤۡمِنِينَ

A većina ljudi neće biti - makar žudio - vjernici

12:104

وَمَا تَسۡـَٔلُهُمۡ عَلَيۡهِ مِنۡ أَجۡرٍۚ إِنۡ هُوَ إِلَّا ذِكۡرٌ لِّلۡعَٰلَمِينَ

I ne tražiš od njih za to nikakvu nagradu. To je samo Opomena svjetovima

12:105

وَكَأَيِّن مِّنۡ ءَايَةٍ فِي ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ يَمُرُّونَ عَلَيۡهَا وَهُمۡ عَنۡهَا مُعۡرِضُونَ

A koliko je znakova na nebesima i Zemlji, prolaze pored njih, a oni su od njih odvraćeni

12:106

وَمَا يُؤۡمِنُ أَكۡثَرُهُم بِٱللَّهِ إِلَّا وَهُم مُّشۡرِكُونَ

A većina njih vjeruje u Allaha, jedino kao mušrici

12:107

أَفَأَمِنُوٓاْ أَن تَأۡتِيَهُمۡ غَٰشِيَةٌ مِّنۡ عَذَابِ ٱللَّهِ أَوۡ تَأۡتِيَهُمُ ٱلسَّاعَةُ بَغۡتَةً وَهُمۡ لَا يَشۡعُرُونَ

Pa jesu li sigurni da im neće doći pokrov kazne Allahove ili im doći Čas iznenada, a oni neće opaziti

12:108

قُلۡ هَٰذِهِۦ سَبِيلِيٓ أَدۡعُوٓاْ إِلَى ٱللَّهِۚ عَلَىٰ بَصِيرَةٍ أَنَا۠ وَمَنِ ٱتَّبَعَنِيۖ وَسُبۡحَٰنَ ٱللَّهِ وَمَآ أَنَا۠ مِنَ ٱلۡمُشۡرِكِينَ

Reci: “Ovo je put moj: pozivam Allahu sa uvidom, ja i ko me slijedi. I slava Allahu; a nisam ja od mušrika.”

12:109

وَمَآ أَرۡسَلۡنَا مِن قَبۡلِكَ إِلَّا رِجَالًا نُّوحِيٓ إِلَيۡهِم مِّنۡ أَهۡلِ ٱلۡقُرَىٰٓۗ أَفَلَمۡ يَسِيرُواْ فِي ٱلۡأَرۡضِ فَيَنظُرُواْ كَيۡفَ كَانَ عَٰقِبَةُ ٱلَّذِينَ مِن قَبۡلِهِمۡۗ وَلَدَارُ ٱلۡأٓخِرَةِ خَيۡرٌ لِّلَّذِينَ ٱتَّقَوۡاْۚ أَفَلَا تَعۡقِلُونَ

I prije tebe smo samo ljude slali između stanovnika gradova, kojima smo objavljivali. Pa zar nisu putovali po Zemlji, te vidjeli kakav je bio kraj onih prije njih? A sigurno je kuća Ahireta bolja za one koji se boje. Pa zar ne razumijete

12:110

حَتَّىٰٓ إِذَا ٱسۡتَيۡـَٔسَ ٱلرُّسُلُ وَظَنُّوٓاْ أَنَّهُمۡ قَدۡ كُذِبُواْ جَآءَهُمۡ نَصۡرُنَا فَنُجِّيَ مَن نَّشَآءُۖ وَلَا يُرَدُّ بَأۡسُنَا عَنِ ٱلۡقَوۡمِ ٱلۡمُجۡرِمِينَ

Dok, kad su očajavali poslanici i mislili da će oni doista biti negirani, došla bi im pomoć Naša, pa bi bio spasen onaj koga smo htjeli. I neće biti vraćena sila Naša s naroda zločinaca

12:111

لَقَدۡ كَانَ فِي قَصَصِهِمۡ عِبۡرَةٌ لِّأُوْلِي ٱلۡأَلۡبَٰبِۗ مَا كَانَ حَدِيثًا يُفۡتَرَىٰ وَلَٰكِن تَصۡدِيقَ ٱلَّذِي بَيۡنَ يَدَيۡهِ وَتَفۡصِيلَ كُلِّ شَيۡءٍ وَهُدًى وَرَحۡمَةً لِّقَوۡمٍ يُؤۡمِنُونَ

Doista je u pričama njihovim ibret za posjednike razuma. Nije priča koja se izmišlja, nego je potvrda onoga prije nje i objašnjenje svake stvari, i Uputa i milost za ljude koji vjeruju

Translation: Unknown.